Dec 19, 2013

Ernest et Célestine (Stéphane Aubier, Vincent Patar & Benjamin Renner, 2012)


Tri godine nakon urnebesne apsurdno-nadrealne avanture Panique au village, Stéphane Aubier i Vincent Patar udružuju se sa Benjaminom Rennerom, rediteljem koji je tek na početku karijere, i isporučuju jedan od najatraktivnijih animiranih i jedan od najboljih "feel-good" filmova snimljenih u poslednjih nekoliko godina. Iako ga prevashodno namenjuju najmlađima, u njemu će sigurno uživati i mnogo stariji ljubitelji tradicionalnih crtaća, željni kratkog povratka u detinjstvo.

Vesela, nežna i dirljiva, basna Ernest et Célestine adaptacija je istoimene dečije knjige u kojoj belgijska ilustratorka Gabrielle Vincent (1928-2000) opisuje neverovatno prijateljstvo između mišice Célestine i medveda Ernesta. Ona odrasta u sirotištu, čiji štićenici stalno slušaju bajke o Velikom Zlom Medvedu, zaljubljena je u likovnu umetnost, ali je primorana da skuplja mlečne zube medvedića, kako bi jednog dana postala zubarka. On je propali i džangrizavi muzičar koji živi u siromaštvu, odvojen od ostalih zemljaka, čije mišljenje o glodarima nije baš visoko. Njihov slučajan susret i buntovna priroda pokreću niz neprilika, koje predstavljaju osnovu pitke priče o razumevanju, prihvatanju različitosti i štetnosti predrasuda, a njena snaga leži upravo u jednostavnosti obrađene teme.

Vodeći se dobro napisanim scenarijom Daniela Pennaca, autorski trio uspeva da stvori uverljiv i živopisan svet, koji nastanjuju samo dve životinjske vrste, i da već u prvim minutima zarobi gledaočevu pažnju. Ono što gotovo svaku scenu čini dragocenom jeste pažljivo odmeren ritam pripovedanja, izvrsna govorna karakterizacija, predivna vizualizacija, milozvučan saundtrek i prefinjen humor, daleko pitomiji od onog koji krasi gorespomenutu anarhičnu stop-motion fantaziju. Posebno upečatljiv je segment koji prikazuje jačanje uzajamnog poverenja glavnih junaka, odnosno prvu zajedničku zimu, a potom i proleće, tokom kojih oni otkrivaju da su sličniji nego što su mogli pretpostaviti. Debitantkinja Pauline Brunner i Lambert Wilson, koji iza sebe ima popriličan broj uloga, odaju utisak starih saradnika i dobrih poznanika, značajno doprinoseći neodoljivosti naslovnog para, što nikako ne znači da je ostatak glumačke ekipe za potcenjivanje, jer i nekoliko sporednih likova zaslužuje simpatije. A najveće zasluge pripadaju animatorima koji su se potrudili da frejmovi animacije izgledaju kao stranice iz originalne slikovnice - prozračni i osvežavajući akvareli toplih i mekih boja očaravaju svojom slatkastom lepotom...

No comments:

Post a Comment