Jan 16, 2015

Midori-ko (Keita Kurosaka, 2010)

Keita Kurosaka, profesor na Univerzitetu umetnosti Musašino, jedan je od najautentičnijih nezavisnih animatora ne samo u Japanu, već i šire. Animaciju smatra oblikom kreativnog izražavanja koji mu omogućava da u slike injektira novu dimenziju, odnosno koji izaziva isti efekat kao i muzika, ali u domenu slikarstva. A ljubiteljima ekstremno-progresivnog j-metala trebalo bi da je poznat po (subverzivnom) video spotu za singl Agitated Screams of Maggots benda Dir en Grey.


U izgradnji "povrtarske" horor-fantazije Midori-ko, svog najdužeg filma, proveo je čitavih trinaest godina, ručno izrađujući oko 30 000 crteža potpuno samostalno. Konačan rezultat je, naravno, fascinantan. Njegov nadrealno-groteskni stil savršeno pristaje bizarnoj i nelinearnoj priči o mladoj idealistkinji koja živi u postapokaliptičnom Tokiju, nastojeći da otkrije "hranu iz snova" i zaustavi glad. Istražujući razloge za i protiv opstanka čovečanstva, najvećeg eksploatatora Zemljinih resursa, autor uvodi gledaoca u iracionalan svet genetički modifikovanih organizama, kao iz najgorih košmara zagovornika zdrave i etičke ishrane.


Nakon iznenađujuće ljupkog prologa, nalik veganskoj slikovnici za decu, Kurosaka nas naglo prebacuje u sumornu (blisku?) budućnost, u kojoj su mnogi zaista postali ono što konzumiraju. Radnja se odvija unutar i u blizini trošnog stambenog kompleksa, u kojem pored glavne junakinje Midori (u bukvalnom prevodu, zelena) žive i biljno-ljudski i ljudsko-životinjski hibridi. Starac-triton i obrnuta sirena proganjaju posetioce javnog kupatila, dok drski mutirani žabac i slon-glista (!) dele besplatne savete na stepeništu. Izobličena kuvarica uporno insistira na unošenju proteina (u vidu mesa), a kvintet obnaženih naučnika, koji umesto glava imaju simbole čula (oko, nos, usta, uvo i šaku), sprovodi eksperimente u podrumskoj laboratoriji. Upravo u tom kutku (a uz pomoć Mesečeve magije) rađa se Midori-ko, prvi svesni plavi patlidžan, koji igrom slučaja razbija prozor na Midorinoj sobi i tako dospeva pod njenu zaštitu. I svi bi da ga gricnu, uključujući i trio voćnih školarica...


Jedino je slatka Midori, sa anđeoskim licem na tragu impresionističkih portreta devojčica, predstavljena kao koliko-toliko razborita i dosledna osoba, što ne znači da je otporna na ludilo koje je okružuje. Kada se nađe u situaciji "jedi ili budi pojeden", čak i ona pokazuje da joj zubi ne služe samo za usitnjavanje povrća i rezanaca od heljdinog brašna. Ambivalentnost njenog lika, ali i rediteljevog stava, na površinu izranja u završnici - bestijalnom orgijanju koje, sviđalo nam se to ili ne, otkriva divlju (i ne baš duboko potisnutu) stranu naše prirode.


Uspešno izbegavajući poziciju propagatora i dokazujući da se lepota može pronaći i u nečemu što je odvratno, Kurosaka uklanja sve barijere između čoveka i namirnica, kakvo god da je njihovo poreklo. Podseća nas na to da meso potiče od zaklanih životinja, ali i da je za uzgajanje jestivih biljaka potrebno blato i đubrivo - drugim rečima, navodi nas da zamislimo rotkvu ili šargarepu u zemlji izmešanoj sa stočnom balegom. Odraz ovakve vizije jesu skicuozne ilustracije prljavih boja, ali estetski (brutalno) čiste, uglavnom smeđih tonova, sa dubokim senkama iz kojih izranjaju neobični, često nakazni i u izvesnoj meri jezivi likovi. 


Kjaroskuro kompozicije zrnaste teksture donose bešavan spoj klasične i moderne umetnosti, a da ni u jednom trenutku ne deluju derivativno. One kanališu duhove Hijeronimusa Boša, Franciska Goje i karikaturiste Onorea Domijea, pri čemu se naslućuje i snažan uticaj Pjotra Dumale, Jana Švankmajera, Bila Plimptona, Dejvida Linča i Dejvida Kronenberga. Nekoliko frejmova osmišljeno je kao duhoviti omaž antičkoj skulpturi Laokon i sinovi, što ukazuje na iskrivljen humor, kojim autor razbija sepijaste tonove zagađenog velegrada. Atmosfera neizvesnosti, koja postepeno postaje sve zlokobnija, upotpunjena je disonantnim skorom, sa potpisom avangardnog čeliste Hiromičija Sakamota, koji uvodi i neke egzotičnije instrumente, u cilju postizanja jedinstvenog zvuka.

Midori-ko je delo koje prosečnim anime-fanovima najverovatnije neće prijati (o čemu svedoče smešno niska ocena na AniDB-u i nešto viša na IMDb-u), ali će ga zato avanturisti oberučke prihvatiti.

No comments:

Post a Comment