Mar 5, 2015

Djävulens öga (Ingmar Bergman, 1960)

"Čednost žene trn je u oku đavola." - tvrdi irska poslovica, na koju se nadovezuje narator (kao i u uvek odlični Gunar Bjornštrand), držeći se (tvrdo ukoričenog) scenarija kao malja za probijanje četvrtog zida.
 
Na desnom oku Satana (Stig Jarel) dobija neugodni čmičak, koji njegovi savetnici pripisuju nevinosti Brit-Mari (Bibi Anderson), kćeri švedskog pastora (Nils Pope). Stoga Don Žuanu (Jarl Kule) poverava zadatak da devojku obeščasti, obećavajući mu 300 godina mirnog sna kao nagradu. U pratnji sluge Pabla (Sture Lagerval) i jednog od najopakijih demona (Ragnar Arvedson), legendarni zavodnik se pojavljuje na Zemlji, ni trena ne sumnjajući u svoj šarm. Međutim, na putu ka uspehu isprečava se ono pogano osećanje, koje se lagano preobražava u patnju.

Sa Bergmanovim potpisom, romantično-fantastična dramedija neretko poprima oblik filozofskog eseja, koji se bavi temama kao što su ljubav, brak, preljuba, odnos između dobra i zla, a sve uz izvesnu dozu ironije i cinizma, farsičnosti i teatralnosti. Oslanjajući se na sjajnu glumu čitave ekipe, barokne kompozicije Domenika Skarlatija i izvrstan rad kamere Gunara Fišera, švedski maestro demonstrira nešto blažu verziju svog oštrog smisla za humor, iznenađujući gledaoca "ispadima" poput Don Žuanove ispovesti i beskrajno se zabavljajući u izvrtanju nekih naših pretpostavki i predubeđenja. Pošto prednost daje rečima, a ne slikama, među kojima nema kadrova upečatljivih koliko i partija šaha između viteza i Smrti, spreman je da seče jezikom, a provokativnost napisanog (i izgovorenog) koristi i kao mač i kao štit. "Kažu da je zlo jedan od neumitnih zakona prirode, a dobro neobjašnjiva izopačenost." - sa ovom se replikom sigurno neće baš svako složiti, ali će zato malo ko moći da zaboravi Kuleov duboki, melanholični pogled, naivnost kojom Pope zrači u ulozi stalno nasmejanog sveštenika ili tranformaciju lika Bibi Anderson iz obazrivog devojčurka u zrelu, ali ranjivu ženu.
 
Djävulens öga (Đavolje oko) ne zaslužuje epitet remek-dela, ali pruža kompletniji uvid u Bergmanov opus, te je nesumnjivo pažnje vredan.

No comments:

Post a Comment