Mar 13, 2016

Les Nuits (Angelin Preljoçaj, 2014)


Prilično divlje i vlažne su Noći Anželina Preljokaža (Blanche Neige), koga interesuje erotski aspekt Šeherezadinih priča, baš kao i Pazolinija četiri decenije ranije. Kroz nekoliko snoviđajnih, seksom povezanih vinjeta, cenjeni francuski koreograf preispituje položaj žene u društvu i stvara zanosnu, mističnu i gotovo apstraktnu bliskoistočnu fantaziju.

Po ugledu na Pinu Bauš, Preljokaž nastoji da angažuje što više mišića u koreografiji koja spaja grč i harmoniju, senzualno i nasilno, energično i letargično. Zavodljivi ples preuzima ulogu simulatora snošaja, a sve u pratnji arapske pop-elektronike, egzotične i atmosferične, u izvođenju belgijske pevačice Nataše Atlas i egipatskog violiniste Semija Bišaija.

Minimalistička scenografija, vrlo sveden prikaz kula i dvodimenzionalna imitacija kupola svojstvenih islamskoj arhitekturi, predstavlja idealan okvir za kitnjaste i istovremeno mračne slike, dočarane pokretima i nabijene požudom. Tela devetnaestoro baletskih igrača, najčešće u oskudnim kostimima Azedina Alaje, tunižanskog dizajnera, nesputano se uvijaju i prepliću. Posebno upečatljiva je solo tačka Sesilije Tores Moriljo, čija "zmijska elegancija", jednom rečju, hipnotiše.

Između prologa u parnom kupatilu i završnice u kavezima izdvajaju se, redom, "oživljavanje" Berberina iz Sueca Leona Bonata, provokativni kabaretski performans uz "orijentalizovanu" verziju pesme It's A Man's, Man's, Man's World, skrivanje iza ćilima pre "zabave u pidžamama", simetrični segment sa ćupovima, nalik na 3D pozorište senki, i "orgije" sa nargilama, tokom kojih balerine dominiraju nad svojim partnerima.

No comments:

Post a Comment